Iritantna cura

Znate na koga mislim.Na onu koja misli da je predivna,i pametna,i da su svi dečki zaljubljeni u nju.Viče:"Ja,ja,ja !" i maše rukom po zraku kad god učiteljica pita nešto.Ona je najsamozadovoljnija cura u prostoriji,ali ne želi djelovati previše samozadovoljno pa se bi zato puno hihoće i pravi se glupom da bi prekrila svoju navodnu genijalnost.A najglasnija je i najneurednija pijanica koju ste ikad vidjeli.Da nema njezinih prijatelja onesvijestila bi se na podu kupaonice u lokvi bljuvotine ili bi na kraju otišla kući s nekim ljigavim starijim tipom.Ali njezini prijatelji uvijek se sažale nad njom i onda je sljedećeg dana prpošnija nego ikad.I smije se kao da se ništa nije dogodilo.
No stvar s iritantnom curom je da,sviđalo se to nama ili ne,svatko od nas ima dio nje u sebi.Zato je toliko volimo mrziti.Ona je naša najgora noćna mora.Mislim,koliko ste puta htjeli mahati rukom po zraku kad steznali odgovor,ali ste se onda zaustavili samo zato što niste htjeli ispasti idiot?I koliko ste puta poželjeli jednostavno sjesti nekom dečku u krilo i početi ga ljubiti,ali niste iz straha da će vam se naceriti u facu?Na neki način,iritantna cura je mi,samo bez nesigurnosti.Toliko se dobro osjeća u svojoj koži da vam dođe da je ošamariteAli isto tako potajno priželjkujete da i sami možete biti tako grozni a da se uopće ne zabrinjavate oko toga što bi ljudi mogli pomisliti.Ne zavaravajmo se,ljudi će uvijek naći razloga da nas mrze,osobito ako smo lijepi.